Sreca

Hocemo internet, ne dial up, brzi, adsl, kablovski, jos brzi, 1mbps, 10mbps, 54...100...
Hocemo kola, ne ta, ova, brza, niza, jaca, automatik, prenos, konjske snage, Audi, ne, samo Mercedes...
Hocemo stan, garsonjeru, jednosoban, dvosoban, sa terasom, kucu sa dvoristem, bazenom...terenom...
Hocemo pejdzer, ne, mobilni telefon, ali sa mms-om, fotoaparatom, svaka tipka-tri slova, ne, svako slovo za sebe, sa dve kartice...dva ekrana...
Hocemo frizider, sa vecim zamrzivacem, a klasa, sa jednim, ne, sa dvoja vrata, da izlaze kockice leda na dugme, sa odvojenim odeljcima sa posebnim temperaturama...digitalni, naravno...
Hocemo sok, necemo sirup, clasic, ne, premium,bez secera...hocemo cedjeno voce u lepoj flasi...
Hocemo toalet papir ali dvoslojni, ne, troslojni, nikako reciklirani...mirisljavi...
Hocemo prasak za ves, Biljana, ne, Bonux, Tide, ipak Ariel...Ariel tecni u kuglicama...
Hocemo zivot, sa vecim sisama, manjim dupetom, vise kose i duzim noktima, sa sminkom, ne, trajnom sminkom...sa lepsom odecom od cistog pamuka...
Hocemo vece, jace, brze, novije, cvrsce, gusce, koncentrovanije....
.......
Danas sam se sa Tinom igrao u dvoristu tri sata.Uzimala je kamencice, pa onda zemlju u koficu i izbacivala ih u korito sa vodom.Tri sata.Ni sa jednom igrackom, kakva god bila nije se igrala duze od 15 minuta.Tri sata.Toliko sam vremena imao da odgovorim sebi na pitanje...Kad to, u kom trenutku, u kojoj godini, u kom uzrastu pustamo ruku sreci i stajemo sa njom, rame uz rame na startnu liniju...i kao po pravilu, dajemo joj bar pet godina fore...
Bojim se da odgovor na to pitanje trci zajedno sa srecom...sa rukom u ruci...